Skakačko koljeno

Koljeno je jedan od najsloženijih zglobova u našem tijelu. Čine ga dvije kosti, potkoljenična – tibia i natkoljenična – femur. Između pomenutih kostiju nalaze se iznimno bitni “amortizeri”, dvije srpaste hrskavične tvorbe – meniskusi. Četiri su vrlo snažna ligamenta unutar i izvan koljena sa jasnom zadaćom ograničavanja pokretljivosti i stabiliziranja cijelog zgloba. Sa prednje strane koljeno zatvara još jedna kost – patela, koja je umetnuta u veliku tetivu snažnog opružača koljena četveroglavog mišića natkoljenice – m. quadriceps.

Baš se na toj tetivi događa sindrom prenaprezanja koji je zasigurno i najčešća ozljeda u sportovima sa velikim brojem skokova, promjena pravca kretanja (košarka,odbojka, rukomet, skijanje, skijaško trčanje te veći broj atletskih disciplina…) – skakačko koljeno.

Osnovni simptom

mu je bol i to neposredno ispod ili iznad patele. Bol se u početku javlja samo nakon treninga ili natjecanja, oštra je te nepovezana sa određenom traumom a isčezava po prestanku opterećenja. Drugi je stupanj procjene kada se bol osjeti prije treninga; po zagrijavanju nestaje, te po završetku treninga ponovno započinje u pravilu jaćeg intenziteta . Treći je stupanj kada je bol prisutna stalno, na početku, za vrijeme i na kraju treninga, sa još jednom podpodjelom a to je da sportaš može izdržati trening ili kada je to neizvedivo.

Učestalost ovog sindroma

najčešće je povezana sa velikim brojem treninga što je iz niza istraživanja u više sportova (košarka, odbojka..) dokazano. Većim brojem treninga tjedno ( više od 4) utvrđena je incidencija skakačkog koljena i iznad 40%.

Faktori koji utjeću na ozljeđivanje

Osim učestalosti treninga još je niz faktora koji utjeću na ozljedjivanje ovim sindromom:

• “X” I “O” noge koje zbog svog deformiteta imaju nepravilan prijenos opterećenja na ligament patele
• slabost mišićnih sinergija koljenog zgloba koje sudjeluju u aktivnostima skoka (muskulatura zdjelice te leđa i trbuha)
• razlike u dužini ekstremiteta
• nefleksibilnost muskulature natkoljenice
• tvrda podloga i neadekvatna sportska obuća
• prekomjerna tjelesna težina

Nažalost kad je do ozljede već došlo potrebno je odmah reagirati. Led kao protivupalno i analgetsko sredstvo u prvim je danima metoda odabira. Nakon toga je potrebno krenuti u potpuni fizikalno terapijski tretman primjenom poznatih i prokušanih metoda lasera, magnetoterapije, ultrazvuka te elektroterapije. Ono što se ni u kom slučaju ne smije zaboraviti je modifikacija trenažnog procesa prilagođena ozljedi uz aktivaciju svih mišićnih struktura neinvolviranih u ovaj sindrom, pošto znamo da se on upravo najčešće događa vrhunskom sportašu sa visokim obimom i intenzitetom treninga, koji ima za cilj što skoriji povratak na teren.Iz tog je razloga naša obveza dočarati samom sportašu kao i njegovim odgovornima da ovaj sindrom ima svoj tijek te da može potrajati prilično dugo ( po nekoliko mjeseci ). Nerijetko je povezan i sa prekidima sportske karijere.