BLOG
Sindrom piriformisa
Contents
Piriformis sindrom je stanje u kojem mišić piriformis, koji se nalazi u području stražnjice, u spazmu i uzrokuje bol u tom području.
Piriformis može ujedno i iritirati ishijadični živac i uzrokovati bol, utrnutost i trnce duž stražnje strane noge do stopala, simptomi slični kao i kod lumboishijalgije.
Piriformis je jako važan mišić za stabilizaciju kuka kod hoda i održavanja ravnoteže. Proteže se od dijagonalno od križne do natkoljene kosti i ono što je bitno je da ishijadični živac ide uz mišić, a može čak i prolaziti kroz mišić.
Uzroci sindroma piriformis
Točni uzroci nisu poznati, ali najviše se sumnja na:
– Spazam mišića piriformisa – ili zbog iritacije samog mišića ili zbog iritacije obližnjih struktura kao što su kuk i sakroilijakalni zglob
– Skraćenost mišića kao reakcija na ozljedu ili spazam
– Oticanje mišića kao reakcija na ozljedu ili spazam
– Krvarenje u području piriformisa
Bilo koji od navedenih uzroka ili kombinacija više njih može utjecati na piriformis i ishijadični živac. Ne postoji jednostavan test kojim bi dokazali da sindrom piriformisa uzrokuje iritaciju ishijadikusa. Stanje se najčešće dijagnosticira pomoću simptoma i pregleda i nakon što se isključe ostale mogućnosti.
Simptomi
Pacijenti najčešće opisuju osjetljivost i bol u području stražnjice i simptome kao i kod lumboishijalgije – bol duž noge do stopala. Tipični simptomi kod sindroma piriformis mogu biti:
– Tupa bol u području stražnjice
– Bol duž stražnje strane noge (lumboishijalgija)
– Bol koja se javlja kod hoda uzbrdo ili uz stube
– Bol koja se pojačava kod dužeg sjedenja
– Smanjena pokretljivost u kuku
Simptomi se obično pogoršavaju kod dužeg sjedenja, hodanja i trčanja, a smanjuju se kod ležanja na leđima.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, pregleda i dijagnostičkih testova. Dijagnoza sindroma piriformis se najčešće postavlja isključivanjem drugih stanja koji mogu uzrokovati slične simptome kao što su hernijacija diska u lumbosakralnoj kralježnici i disfunkcija sakroilijakalnog zgloba, pri čemu nam najviše pomažu dijagnostički testovi poput rentgena, magnetske resonance i testa provodljivosti živca (EMNG).